Stari Grad na Hvaru je posebno lijep, potpuno drugačiji i ima poprilično otkačene stanovnike. Laidback, tako bi ga nazvala, Stari Grad je jednostavno opušten.
Taman život u Starom Gradu
8 minute read
Ovdje ćeš naići na vijugave uske uličice s visokm nagnutim kućama i drvenim oknima iza kojih polagano naviruju zavjese. Ako se uputiš na otok dovoljno rano, osjetit ćeš tišinu tih malih ulica. Ovdje ćeš naći najveći broj malih galerija, dućančića, skrovitih kutaka umjetnosti u kojima se malo radi, malo ne radi – uglavnom kako se kome hoće.
Srinjo kola jedna je od glavnih žila kucavica u starogrojskom labirintu ulica. Upravo tamo naletjela sam na šarenu predstavu kamenčića u maloj galeriji pod nazivom Tantum Natural. Kakva genijalna ideja, pomislila sam.
I zašto se ja toga nisam sjetila?
Tantum Natural Workshop je radionica i butiga u Starom Gradu koju je vlasnik Dejan pokrenuo prije više od deset godina, napustivši siguran i stabilan posao u jednoj zagebačkoj korporaciji. Vrlo slično onome što sam ja napravila, i dovoljno dobar razlog da se uputim u posjet i saznam kakav je život u drevnom Paizu.
Željeli smo stvoriti nešto što će si svatko moći priuštiti, slatku uspomenu na more, odmor i Hvar.
Piše mi Ferida u našoj prepisci netom prije mog dolaska. Pristojno sam se najavila i objasnila kako bih napravila priču o galeriji, čisto da ne ispadnem totalni luđak. Sad vidim da je to bilo potpuno nepotrebno; mogla sam jednostavno banuti unutra, ishod bi bio potpuno identičan.
Vlasnik Dejan je otvoren i simpatičan, inteligentan čovjek koji je godinama dolazio na otok i kojeg je, kako to obično biva, Stari Grad potpuno omađijao. Preselio se na otok zajedno s suprugom koja kako kaže, ima posebno finu ruku za izradu detalja na njihovim umjetninama.
Svaki slika, ukras ili komad nakita koji se nalazi u ovom šarenom, reativnom neredu ručno je izrađen, osmišljen i sve je napravljeno iz prirodnih materijala. Posebno su dojmljive drvene razglednice s morskim motivima i catchy citatima. Zatim slike s kamenčićima i drvenim motivima od desetaka ručno obrađenih dijelova. Ne znaš gdje bi prvo gledao kada uđeš unutra.
Nisam htio nikakve plastike, ništa kinesko, samo ono što sam nalazio u svojoj okolini. A kamenčići su došli sasvim slučajno, negdje sam vidio nešto slično i ideja se rodila sama od sebe.
Sjedili smo na drvenim stolicama pored galerije, pili kavu i opušteno ćakulali random teme. Pretresli smo sve od zivota na otoku do načina na koji se naučio uklopiti u kompleksnu otočku sredinu. Kako su prolazili, ljudi bi zastajkivali i oduševljeno pokazivali na neku od simpatičnih slikica, koje, ispisane na engleskom da cijeli svijet razumije, imaju pravi otočki vajb.
Imate unutra još, Dejan ih poziva da uđu u galeriju i ostavlja im vremena da odaberu. Ljudi bi izlazili smješeći se s malom vrećicom u rukama. Nose komadić otoka sa sobom kući, a Dejan zadovoljno sjeda natrag na svoju drvenu stolicu.
Dejan je ono što bismo nazvali pragmatičan umjetnik. Netko bi se usudio reći da to nije prava stvar, jer ako živiš od svojih rukotvorina, često krpaš kraj s krajem. Na otoku to vrlo često nije slučaj.
Razlog nije “trpanje para” već činjenica kako se ovdje živi drugačije, tiše, mirnije. S jednim velikom razlikom u gradu Hvaru, koji nisam sigurna ide li u smjeru svoje propasti ili katapultiranja u bezdan blagostanja, ostala mjesta zaista žive taman život. Dan ima puno više sati, nema prometa, automobil često ne moraš ni pokrenuti.
Sve je nadohvat ruke, a internet konekcija, premda ponekad nestabilna dovoljna je da si uključen u sve što se događa u svijetu, onda kada to želiš biti.
Druženja su oduvijek bila definirana životnim godinama. Krug prijatelja s dvadeset, trideset i četrdeset nije jednak, a živjeti na otoku u obiteljskoj atmosferi ili kao mali stariji pripadnik ljudske vrste više je nego odličan.
Stari Grad u tome prednjači pred primjerice Hvarom, stoji uz bok Jelsi, i pruža više nego dovoljno za zadovoljstvo ispunjenog života. Priča mi kako zimi često imaju druženja u restoranu prijatelja, ja razmišljam kako mi ne možemo u restoran naših prijatelja jer je uvijek krcat. Tri restorana koji rade cijelu godinu mjesta su kojima se druže, a velik broj stranaca koji rade kao digitalni nomadi i žive na otoku upravo su ovdje u Starom Gradu. To je logičan izbor, razmišljam.
Zimi otputuju na neku egzotičnu lokaciju, gdje upijaju lokalnu kulturu i omogućavaju sebi ono što je najvažnije za osobni rast i razvoj. Ostatak vremena žive taman.
Ako to nije Dolce Hvar Niente stil života, recite mi što je.
Uvik na treso, M.
