Otvoren treći po redu Jelsa Art Biennial 2023: DEKUBATOR

Jelsa je ovorila još jedan u nizu svojih fenomenalnih Art Bijenala. Još nam je u glavi JAB manifestacija iz 2021. godine koja je oduševljavala lokalce, ali i turiste brojnim instalacijama u prostoru i glasnim, šarenim intervencijama na zaspalom urbanom tkivu otoka. Najsnažnije je – barem u mojoj glavi, kričao napušteni hotel Jadran, koji je “udomio” šarene plastične vrećica projekta “Plastika s kojom živimo” umjetničke organzacije Luzinterruptus.

Ovom šarenom instalacijom tisuća plastičnih vrećica nabijenih u prozorska okna starog hotela, Jelsa je stala uz bok gradovima poput Madrida, Mumbaija i Essena.

Treći po redu, ovogodišnji Art Bijenal je skućen na jednom mjestu, ali uz vrlo zanimljiivu poruku. Tijekom kišnih proljetnih mjeseci, dok smo pregledavali namještaj i tukli vide u rasklimane poslijesezonske apartmane, Jelsom je bauljalo nekoliko mladih ljudi s bilježnicama u rukama.

Čikovi su ovo? Ča ovi činidu?

Svaki drugi mještanin Jelse

Njihova šetnja je uključivala našu “kolu”, uličicu koja se proteže od jelšanske pjace, preko trga Sv. Ivana do iza galerije Monade, smještene pored poznatog jelšanskog tunela. Dok sam čitala o projeku, moj bauštelski nastrojen mozak nikako nije mogao dokučiti što to točno pisac želi reći, tojest kakvo je to istraživanje koju mladi znanstvenici povode. Nije mi preostalo ništa drugo već posjetiti otvaranje JAB-a prije koji dan, i onako naprasno, iz prvih redova, doznati što je posrijedi.

JAB23: DEKUBATOR stavlja u fokus jednu jelšansku ulicu u rasteru mediteranskog grada, kalu i na taj način povlači teritorijalnu paralelu urbanističkim linijama koje nude začarani krug masovne konzumacije sadržaja i dobara.

Projekt “Anatomija Kale” nastao je u suradnji s britanskom organizacijom Folkestone Fringe, i pod pokroviteljstvom NGO Anatomija Otoka. Prezentira našu kalu kroz zanimljivu metaforu kralježnice, s jasno određenim segmentima koji se, poput kralježaka koštane strukture koja nas drži uspravno, rasteže u mnogočemu šire. Tako je mlada ekipa na čelu s Josipom Slaviček (Anatomija otoka), provela 20tak intervjua s stanovnicima kole (ulice), temeljem kojeg su sastavili zanimljivo antropološko i povijesno izvješće.

Ostavljam vam cijeli video njihovog istraživanja ovdje, a izdvajam ono što me se najviše dojmilo. Često se, hodajući kalom prema rivi uhvatim kako razmišljam gdje želim izaći. Hoću li odabrati najkraći put za izlazak na pozornicu kričavog šušura obale, ili idem nadužim putem intimnosti i tišine skroz do Pjace.

Upravo ovo naglašeno je kroz njihvo istraživanje, uz metaforu kale kao backstag-a, koje je u prošlosti predstavljala nešto sasvim drugačije. Ta se ulica smatrala najvažnijom, jedinom pravom kolom (druge smo zvali kolice), u kojoj su bili smješteni dućani, ljekarna i mesar. Bio je tu i barba Boris, koji je znao moj datum rođenja bolje od mene, i s kojim si uvijek morao proćakulat, ovdje su živjeli i rodili se brojni poznati jelšani. Ovdje je arhitektura drugačija, a tišina poziva da zastaneš i pogledaš gore.

Kuće koje ograđuju ulicu s južne strane imaju predivne skrivene vrtove, za koje samo rijetki znaju. Kola je imala i dućan s odjećom koji smo rado posjećivali i koji sam, netom poslije završetka otvaranja JAB-a, ponovno otvorila. Napravila sam ga od kartona i crteža, i nazvala Dolce Hvar Niente.

Naime, istraživanje koje je Anatomija otoka provela, ekipa iz Folkestone Fringe-a je prostorno mapirala i prenijela na veliki bijeli zid u novootvorenom prostoru JAB galerije.

Ovdje možemo napraviti svoje viđenje današnje Jelse, unijeti svoju prostornu promjenu u omiljenu kolu (ili bilo gdje drugdje). Možemo staviti cirkuski kotač u sred parka – ako nam se hoće.

Ovo je samo jedan mali dijelić JAB-ovog djelovanja za ljetne umjetničke rezidencije koje su već počele. Svakako obiđite ovo mjesto, kola je dobila novo ruho, novu živost.

Uvik na treso, M.