Sjedim u jednome od jelšanskih restorana, čekam večeru i trudim se što manje micati da se ne znojim. Ništa ne pomaže, trebalo je potegnuti do Hvara da nas južina barem malo raspuše, jer rashladiti neće. U Zagrebu su padali kranovi i letjeli krovovi, izgubljeni su životi, Slavonija je opet sravnjena s zemljom, a sezonski clickbait naslovi najskuplje destinacije za odmor uporno nas odvlače od onih zaista bitnih stvari. O skupoći neću posebno pisati, mišljenja sam kako se tržište uvijek samoregulira, kako si posadio, tako ćeš i žanjat’. Ajmo vidjeti kako, ako i uopće brinemo da priroda dobije zasluženih pet minuta odmora, jer ako ovako nastavimo svi skupa – žanjat ćemo pustinju.
Kako pazimo na najvrjedniji resurs koji otok Hvar ima?
7 minute read
Crvene zvjezdače ne smiju se vaditi iz mora jer će uginuti. Ovu smo pronašli blizu obale jedne od divljih plaža južne strane otoka, i vratili je u dubinu gdje pripada.
Krajem lipnja donesen je novi plan upravljanja zaštićenim područjima otoka Hvara, gdje se najveći naglasak stavlja upravo na otoke Zečevo, Šćedro i Paklenjake. Planom bi se, tijekom idućih deset godina trebala kontrolirati i regulirati gradnja i eksploatacija zaštićenih područja, zaštita šuma, ali vrlo specifičnog morskog tla koje okružuje Paklenjake, Šćedro i Zečevo. Za početak, fokus je stavljen na Paklenjake, koji su pod najvećim pritiskom tijekom sezone.
Više o ovoj temi pisati ću u devetom mjesecu kada nas očekuje trodnevni simpozij u organizaciji JU More i Krš, a kojim će se, u sklopu Erasmus + projekta razmjenom iskustva i znanja nekoliko europskih zemalja i nacionalnih parkova, prezentirati snimljeno stanje Paklenih otoka i dogovarati daljnji koraci. Ovo je jako zanimljiv projekt koji uključuje rješenja gospodarenja otpadom, nautičkog turizma i komunalne infrastrukture Paklenih otoka.
Ljudi koji se trude održati čistim plaže i morsko dno upravo su volonteri. Tako na području otoka Hvara vrlo aktivno nastupa Planinarsko društvo Hvar, učenici osnovnih i srednjih škola, razne udruge, te brojni otočni ronilački klubovi. Često su to i poduzetnici koji imaju određena područja pod koncesijom, čije su plaže češće urednije nego ove naše zajedničke. Razlog, kako izvještava green.hr, nedostatak ukupne, krovne strategije o rješavanju otpada u moru od strane resornog ministarstva. Klasika, takoreći.
U svibnju ove godine u akciji pod organizacijom JU More I Krš, uz pomoć hvarskih ronilačkih klubova i volontera, iz mora oko Paklenjaka, točnije Palmižane i Stipanske izvađeno gotovo pola tone otpada. Tijekom jedne od kasnijih akcija čišćenja, kojoj sam se pridružila na poziv Državne interventne postrojbe civilne zaštite, koju predvodi Dario Roso, saznala sam nekoliko važnih detalja vezano za ovakve ekološke akcije.
Ukupno 12 ronioca volontera iz Ronilačkog kluba Solin i nekolicina iz DIP CZ odradili su uron od sat vremena u uvali Stipanska.
Imam položen PADI, i prva stvar koja mi je pala na pamet dok sam gledala kako se pripremaju za uron, bila je kako bih se mogla pridružiti. Boran Martić, jedan od koordinatora akcije, razuvjerio me od ideje. Ipak nemam dovoljno sati s bocom.
Ljudi ovo doživljavaju kao banalnu eko akciju, međutim samo ronjenje je specifičnog medija”. Kod čišćenja podmorja posebno pazimo, jer iako se ekološke akcije smatraju sigurnim zaronima, svugdje vrebaju opasnosti.
Slijede se posebne sigurnosni protokoli i metode temeljem elaborata koji je napravljen isključivo za ovu namjenu, prijavljuje nadležnim službama i radi u suradnji s ustanovama koje vode računa o eko sustavu podmorja. To su Institut za oceanografiju, Pomorski fakultet, JU More i Krš koji uvelike podržavaju ovakve akcije.
Zajedno razvijamo specifičan koncept s postupcima i metodama koje se nadam da će i drugi kolege primjenivati u provođenju ovakvih ekoloških akcija, Ovo čišćenje je u sklopu našeg pilot projekta, kojeg smo odradili u suradnji s Carpe Diem Beach barom.
Boran Martić i Dario Roso, DIP CZ
Plastike ima posvuda, i mislim da ćemo se jednog dana doslovno udavit’ u njoj. Ovo su mi potvrdili ronioci, ali i otpad koje su iznijeli na površinu nakon urona. Zatim s tu staklo i željezo, bove koje slučajno otpadnu s brodova, mašine, pećnice, frižideri.
Pakleni otoci su lokacija koja zasigurno nema krupnog otpada, ali važno je napomenuti kako je upravo često provođenje čišćenja jedini jamac kvalitete hvarskog podmorja. Treba biti nadobudan u tome smislu i podizati ekološku svijest, ponajviše kod domaćih ljudi.
Primjetiš li perisku, znaš što ćeš napraviti. Vidiš li smeće, plastičnu bocu ili slično, pokupi je bez obzira što nije tvoja.
