Najbolje hvarske delicije: Što pojesti na Hvaru

Tražite li jedinstvena i autentična jela otoka Hvara, ne tražite dalje od ovog teksta. Spremila sam vam (skuhala, skoro sam htjela napisati) savršen vodič za gastroiskustvo koje nećete tako lako zaboraviti. Od davnina se na otoku jelo kvalitetno, ali konkretno. Nije bilo pjenica i redukcija, dekonstukcija ni slično, već jednostavne spize, koja danas na najbolji mogući način prikazuje kako se nekada na otoku živjelo. Zapravo uživam u tim jednostavnim jelima više no modernim inačicama – čini li me to gastroseljakom ili pravim poznavateljem dobre hrane, remains to be determined.

Započinjemo domaćim sirom koji se proizvodi na hvarskim obiteljskim poljoprivrednimgospodarstvima, a posebno mjesto među njima zauzima kozji sir. Koze su kao stvorene za uzgoj na otoku, jer će i na najškrtijoj zemlji pronaći pokoju travku, a njihovo je mlijeko poslije oplemenjeno mirisom aromatičnog bilja. U malim otočnim manufakturama od njega nastaju ukusni sirevi. Premda na otoku ima nekoliko farmi, do sira ćete doći jedino ako vas netko uputi gdje kupiti. Štand obitelji Lupi nalazi se na hvarskoj tržnici, a u Svirču sir možete kupiti kod OPG Mate Vranković. Isprobajte domaći sir na i farmi Kod Kućera, Zastražišće.

Bilo bi naopako da ne nastavimo s desertom. Ovaj zanimljiv kolač prvi puta pojavio se, gdje drugdje nego u Velom Grablju, selu koje diše i živi levondu. Konoba Zbondini u Velom Grablju poslužuje ovu slasticu već godinama, a budući da su na samom izvoru genijalnih sirovina – levande i sira, bilo bi šteta da propustite isprobati originalni kolač otoka Hvara. Možete ga naći i u slastičarnici Sweet Pastry Shop u Hvaru. Slastičarnice u Jelsi koriste lavandu za svoje sladolede, odlični su.

Nisam točno sigurna kako su divlje svinje stigle na otok, ali jedna od priča kaže kako su doplivale potjerane požarom preko Sućurja. Bilo kako bilo, specijaliteti od vepra su nešto što svakako morate isprobati, a jedino mjesto koje znam priprema delicije mesa divlje svinje je Konoba Kokot u Dolu. Ovo mjesto omiljeno je među lokalcima, i poslužuje fantastične pljeskavice i kobasice od divlje svinje, peku od hobotnice i izvrstan domaći sir. Ove godine dodali su i paštetu od veprovine, must try.

Doljani su oduvijek bili specijalni. Postoji jedna lokalna legenda, koja kaže kako je baš ovdje živjela kraljica Ilira, Teuta. Izgradila je brojne kuće, zakopala pusto blago, a Marokanci su je čuvali kao oko u glavi. Sad vam sigurno niša nije jasno, ali ovo nije lekcija iz povijesti i urnebesnih otočkih nadimaka, već priča o poljskom mišu koji se svakog ljeta slavi festivalom. Meso puha slovi kao prava delicija pa stoga nije ĉudno što je tradicija lova na puhove iznimno stara i potjeĉe još od vremena rimskog carstva. Rimljani su puhove pekli u medu, a gojili su ih u „dolia“ posudama i tovili orasima i kestenjem. Doljani ih peku na štapiću, a uživati u njima možete sredinom kolovoza na festivalu Puhijada.

U prošlosti na otoku nije bilo puno hrane. Ljudi su jeli što su imali, jelo se skromno i dovoljno. Moj pradjed, kako priča tata, za cijeli urod polja dobio bi samo jednu vreću brašna. Kukuruza nije bilo, ali je bilo ribarske mreže, brodova i ribara. Tako je nastala hvarska gegada, interesantno jelo koje reflektira baštinu i bogatu povijest otoka. Vjeruje se da se taj riblji složenac ovdje priprema još otkako su otok kolonizirali Grci, s kojima je i stigao recept, pa odatle i naziv jela (Grego – Grk). Izvorno je to bilo skromno ribarsko jelo koje se pripremalo od jednostavnijih vrsta ribe. No danas, kad se priprema od više vrsta oborite ribe, gregada se s pravom može proglasiti jednom od gurmanskih perjanica u hvarskoj ponudi. Možete ga pronaći u brojnim restoranima, ali preporučamo isprobati u Konobi Luviji Rooftop u Hvaru, restoranu Davor u Zavali, i restoranu Mengehello u Palmižani.